Altheae officinalis, poznat još i kao beli slez, pripada porodici slezova- Malvaceae. U pitanju je dugogodišnja zeljasta biljka, visoka 1-2 metra i beloružičastih, velikih cvetova. Pretpostavlja se da je poreklom iz oblasti oko Kaspijskog, Crnog i istočnih delova Sredozemnog mora. Kod nas se najčešće pronalazi na rečnim ostrvima i ritovima pored Tise, Dunava, Save i drugih rekla.
U farmaceutskoj industriji se upotrebljava koren i list belog sleza.
Sastav
Beli slez ima oko 30% sluzi u korenu, a pored toga sadrži i pektin, skrob i saharozu, asparagin, između ostalog. Sluz iz korena belog sleza umiruje sluznice, time umirijući kašalj.
Lekovitost
Zbog velike količine sluzi, beli slez se koristi protiv upale dijsanih urgana i plućnih bolesti zbog čega je nezaobilazan u lečenju virusa i prehlade. Beli slez zaustavlja suv i uporan kašalj i ima antiupalno, antimikrobsko i antioksidativno dejstvo. Koristi se za lakše iskašljavanje i za ispiranje grla. Takođe, beli slez pomaže i kod prekomerne kiseline u želucu, proliva, kao i kod lečenja upala mokraćnih kanala.
Čaj od korena belog sleza
Čaj od korena belog sleza se može koristiti kao pojedinačni čaj ili u okviru raznih mešavina prvenstveno za plućne bolesti i kašalj. Koristi se i za ispiranje nosa i grla, ali u tom slučaju, iseckani koren se drži dva sata u hladnoj vodi kako bi se bolje ekstraktovala sluz. Zbog svega ovoga, idealno vreme za korišćenje belog sleza je u sezoni virusa i prehlada, odnosno kasno jesenje i zimsko doba.
Pored pojedinačnog čaja korena belog sleza, dobrozdravlje ima mešavine u čiji sastav ide i koren belog sleza. Prvenstveno se stavlja u plućni čaj koji se koristi za probleme sa upornim kašljeljem, bronhitisom, astmom, kao i za ispiranje prilikom upale grla i desni. Takođe, beli slez se stavlja u mešavinu za mršavljenje koja se koristi za regulaciju stolice u slučaju blažih oblika zatvora, kao i za ubrzavanje metabolizma.
Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, str. 612-614
Fahamiya N, Shiffa M, Aslam M, Muzn F, Unani perspective of Khatmi (Althaea officinalis), 2016. str. 357